Prošli smo i igramo u finalu protiv Francuza. Da mi je netko prije mjesec dana rekao da ćemo igrati za zlatnu medalju rekao bih mu da je lud. Stvarno se nisam nadao ovakvom uspjehu a inače nisam pesimist. Priželjkivao ga jesam ali nadao se nisam. Hrvatska ima ono što nitko nema, veliki inat, još veće srce, a tu je i zajedništvo naših rukometaša. Veseli činjenica da imamo i zalog za budućnost u fantastičnom Čupiću, Duvnjaku, Aliloviću, Horvatu, Hrvatinu, Kopljaru, Štrleku i ostalim mladim igračima. Finale je uspjeh a medalja, pa neka bude i srebrna, još jedan dokaz da se u Hrvatskoj igra najbolji rukomet na svijetu. No ne bih sad sa hvalospjevima. Ostavit ću to za nedjelju. Sad bi se malo osvrnuo na RTL televiziju i njeno ekslukzivno pravo prijenosa svjetskog rukometnog prvenstva.

RTL je otkupila prava na sve prijenose. Kad sam to čuo odlučio sam HTV poslati u pičku materinu jer su se za takvu manifestaciju morali malo više potrudit. Ovako je RTL, ako izuzmemo onih par divljanja huligana, jedina crna mrlja cjelokupnog svjetskog prvenstva. Komentatori praktički ne znaju o rukometu ništa više od prosječnog hrvatskog gledatelja. U desetak sam se navrata uhvatio kako ih i sam ispravljam, a stručni komentatori su ih ispravljali na desetke puta tijekom svih utakmica. Osiromašeni kadrom, RTL-ovci su posezali za nerazumnim rješenjima pa su voditelje dnevno političkih emisija trpali u rukometne dvorane nebi li popunili šupljine.

Najveći biser od svih je, kako su je prozvali forumaši, miss rrrrrrr i njena javljanja sa tribina i iz navijačke zone dok okružena gomilom klinaca rrrrče. Nedaj Bože da se izrugujem njenoj govornoj mani, jer to nije u redu, ali je cura iritantna do bola i zadnje mjesto na kojem bi trabala biti je uz mikrofon jer za mikrofon bi trebala imati neke predispozicije. Osim sisa naravno. Gospođicu vhijeme je za hukomet kao da je netko odmah po rođenju cijepio od javnih nastupa. No nije ona kriva. Kriv je onaj tko je iz tko zna kojih razloga (hm) angažirao curu čiji su jedini aduti dvije dojke. Kamera je ljubi kao zla maćeha tuđe dijete, a mikrofon joj pristaje kao čivavi sedlo slovenskog kraškog lipicanera. RTL je čak posegnuo i za sveprisutnom gospođicom Neven Ciganović, koja je upadala među strane navijače i kreveljila se poput mladog od ljame željnog majčine sise, dok su ovi, vjerojatno isprepadani spodobom ispred sebe odjevenom u kockice, slagali face kao da su vidjeli gospodina Sotonu osobno. I sudnji dan naravno. Nedostajala je samo Renata Sopek pa da ugođaj bude potpun.

Tijekom dva dana odmora između kvalifikacijskih i polufinalnih utakmica igrali su se susreti za plasman od 5. do 12. mjesta. RTL televizija nije našla za shodno direktno prenositi bilo koju od tih utakmica, ali nam u tom terminu nisu zaboravili pustiti olinjale serije koje više ne gledaju ni u Kongu. E pa jebem ti ja takvu televiziju koja u svojoj arhivi ima sve skupa deset filmova sa Jean Claude van Dammom, Stevenom Seagalom i Jackie Chanom i isto toliko serija iz prošlog stoljeća i već ih šest sedam godina iz dana u dan reprizira. A jebem ti i HTV koji je po sistemu lako ćemo izgubio prava prijenosa. HTV bi od ovakve manifestacije napravio feštu a emisija o rukometu bi trajala cijeli dan. Vjerujem da bi se prenosile sve utakmice jer HTV ima dva kanala rezervirana za sportska zbivanja. A uspoređivati komentatore HTV-a i RTL-a je isto kao da na atletskoj stazi u utrci na sto metara uspoređujemo svjetskog rekordera Assafu Powela i atletsku nadu Žaka Houdeka.